Hrvoje Tomasic 

Mandica Tomašić

Zrinka Tomašić

  • Text Hover
 

rođen je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirao je medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i violinu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Kao violinist od 1996-2006. dobitnik je mnogih državnih i međunarodnih nagrada. Nastupao je kao solist, komorni glazbenik, te s orkestrom. Bio je jedan od osnivača i prva violina Zagrebačkog kvarteta mladih, s kojim je bilježio brojne uspjehe.Nastupao je na brojnim recitalima, smotrama, solo, u kvintetu, kvartetu i kao solist s orkestrom. Usavršavao se na seminarima u Hrvatskoj( Strings Only! – Zadar, Opatija) i inozemstvu (Austrija – Semmering-Reichenau, Njemačka – Hammelburg, Italija – Monfalcone) kod prof. Sorokowa, Grigorjana, Meuniea, Devicha, Kellera, Mezö, Ksezowietz, Schuhmayer, Muck, Höbarth, Kluson i dr. S majkom i sestrom nastupa u tercetu Tomašić s kojim bilježi nastupe i uspjehe domovini (otvorenje Rapskih glazbenih večeri, Krčko ljeto, Lošinj, Senj, Dubrovnik, Zagreb) i inozemstvu (Njemačka, Austrija, Italija..) Više puta je snimao za HRT. Član je orkestra liječnika Camerata Medica Wien. U Beču djeluje kao liječnik i violinist.

  • Text Hover
 

S pjevačkim zborom bilježi uspješne nastupe: Gradišće/Austrija/,Muzej Mimara, Preporodna dvorana,Koncertna dvorana V.Lisinski, Kajkavski festival Zlatar (niz godina),Varaždin te na brojnim smotrama pjevačkih zborova. Godine 2007. i 2008. zbor OŠ Vrbani s dirigenticom prof.Tomašić dobiva Srebrnu plaketu na državnom natjecanju u Varaždinu na kojem je praizvela vlastitu skladbu,a 2009. Zlatnu plaketu. Snimala je za HRT, te ostvarila nosač zvuka na Kajkavskom festivalu Zlatar. Autor je teksta i glazbe mnogih dječjih i duhovnih skladbi . U svibnju 2008.,na proslavi 50. godišnjice HKM Köln, te 10. obljetnice proglašenja blaženika, Mandica Tomašić skladala je hvalospjev u čast bl. kard.Stepinca, koji je praizveo mješoviti zbor HKM Koeln prigodom postavljanja biste blaženika u Minoritenkirche u Kölnu . U veljači 2013. praizveo se njezin psalam 31 “In Te Domine” speravi” u crkvi sv.Marka u Rimu u sastavu terceta “Tomašić” i zbora “Academicus” pod ravnanjem maestra N.Bogatzky. U Zagrebu,prosinac 2008. u teatru na Trešnjevci premijerno je izveden njezin autorski božićni mjuzikl „SVETA BETLEHEMSKA NOĆ“ u sastavu terceta „ Tomašić“ i pjevačkog zbora “Vrbani.” Premijera mjuzikla je pozdravljena s velikim oduševljenjem i ovacijama publike. Repriza u prepunoj dvorani dvorca Lužnica ostavila je gledatelje zatečene nadahnutim libretom u stihu, te autorskom glazbom. U studenom 2015. prof.Tomašić održala je samostalnu izložbu cvjetnih minijatura pod nazivom “DAR BOŽJE PRIRODE” u galeriji sv.Klare u Dubrovniku.

  • Text Hover
 

Rođena je Zagrebu. Sa 16. godina održala je prvi samostalni recital. Diplomirala je glasovir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, na konzervatoriju «Santa Cecilia» i magistrirala na Papinskoj akademiji (Pontificio Istituto di Musica Sacra) u Rimu u klasi maestra Antonia Sardi de Letto.Dobitnica je stipendije Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije za postdiplomski studij u Rimu.Na svom diplomskom koncertu praizvela je vlastitu skladbu za glasovir Ave Maris Stellae. Fond Janke Šanjek dodjeljuje joj dva puta nagradu za izvanredan uspjeh u izvođenju glasovirskih djela. Sudjelovala je kao jedina učenica i korepetirala klarinet na državnom natjecanju puhača, osvojivši drugu nagradu. Iste godine osvaja drugu nagradu na državnom natjecanju pijanista. Održala je brojne samostalne recitale, komorne koncerte s bratom violinistom u domovini, inozemstvu (Italija, Austrija, Njemačka), kao vrsna korepetitorica (zbor Zvjezdice, Zbor OŠ Vrbani i dr .) Bavi se improvizacijom, sklada duhovnu i klasičnu glazbu, te sklada obrade sakralnih,narodnih i zabavnih skladbi.Snimala je za Hrvatski radio i televiziju.Usavršavala se na međunarodnim seminarima kod svjetskih umjetnika (N. Kazimirova, M. Kandelaki, A. Katz, S. Moeller,A.Igrec).Osniva s majkom i bratom 2006. umjetničku organizaciju «Studio Nebo» , čija je ujedno i umjetnička voditeljica .Godine 2007./2008. surađivala je s umjetnicima u Koelnu, te djelovala kao dirigentica i orguljašica mješovitog i dječjeg zbora HKM Koeln. Surađuje s umjetnicima u Njemačkoj i Italiji. Od 1999. god nastupa s majkom i bratom u tercetu «Tomašić» izvode većinom sakralne, autorske i narodne skladbe s kojim su održali uspješne nastupe u domovini i inozemstvu. Iste godine izdala je s majkom i bratom autorski CD «Božićna ljubav». U prosincu 2008. izvela je premijerno s majkom, bratom, te zborom OŠ Vrbani božićni mjuzikl „Sveta betlehemska noć“ autorice teksta i glazbe Mandice Tomašić.U veljači 2013.u crkvi sv.Marka u Rimu praizvela se njezina Misa u čast bl.kardinalu Alojziju Stepincu i izvedbi rimskog zbora “Academicus” pod ravnanjem maestra Nikolaya Bogatzky.Hrvatsku praizvedbu Mise u čast bl.klardinalu A.Stepincu,hvalospjeva bl.kard.Stepincu i “Ps 31, In Te Domine speravi” uzveličao je crkveni zbor Cantores Sancti Marci pod ravnanjem maestra Jurice Petra Petrača i terceta” Tomašić “ u rujnu 2015. u crkvi sv.Marka u Zagrebu. U srpnju 2015. sudjelovala je u premijeri triptiha KRIŽNI PUT –GRAD u suradnji akademske slikarice Ivane Jovanović Trostmann i dubrovačkog pjesnika Mara Jovića te prema njegovoj istoimenoj poemi skladala klavirske minijature za svaku postaju križnog puta.U godini sv.Vlaha, travanj 2016.,održala je “Koncert klavirskog dua u čast sv. Vlaha”zajedno s korejskom pijanisticom Kim Mi Hee i violinistom Hrvojem Tomašić u Dubrovniku.

Osvrt

„Na krilima odanosti“

Liturgijska glazba Zrinke Tomašić

Osvrt Federica Del Sordo

Izložba Dar Božje prirode autorice Mandice Tomašić

dr.sc. Katja Bakija

 

Kao onaj kojemu hrvtski nije materinji jezik, ali s druge strane svjestan važnosti koju koralna tradicija ima, netom s one strane Jadrana, želeći poslušati Misu koju je komponirala Zrinka Tomašić u povodu obilježavanja petnaeste obljetnice beatifikacije Kardinala Alojzija Stepinca, istovremeno sam gajio – barem u početku – znatiželju i izvjesnost. U prvom slučaju, moje zanimanje je bilo potaknuto prije svega željom da saznam kako će se uskladiti dva elementa: Osobna ideja koju sam, kroz niz godina aktivnosti na polju liturgijske glazbe u svojstvu kompozitora i izvođača, izgradio oko privrženosti jednog glazbenog jezika spojivog s duhom koji ima udjela u obredu kojeg promiče II Vatikanski Koncil i njegove primjene s idiomom tako dalekim od mojega, radi kojega ne ću biti u stanju izreći sud – prema tome, niti objektivnu ocjenu – koja bi nadišla emotivnu percepciju. Koje karakteristike usklađenosti s tempom Obreda će moći prikazati Misa komponirana s lingvističkim senizibilitetom različitim od mojega? Tijekom zadnjih dvadeset i pet godina, često sam svirao i slušao liturgijsku glazbu u zemljama takozvane istočne Europe, kao što su: Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Litva, Estonija. Slušao sam i izvodio kompozicije čije tekstove sam razumio samo onoliko koliko su bili uključeni u misno slavlje. Ipak, gotovo uvijek, uočavao sam kako dubinu tako i tijesni odnos koji veže tehničku kompetentnost kompozitora s njegovim religioznim osjećajem. Bitna činjenica koja karakterizira glazbenu praksu u mjestima kulta tog zemljopisnog područja sastoji se, zaista, uvijek u sposobnosti prevođenja – također i preko naizgled običnih rukopisa – nadahnuća afektivnog odnosa (u kojem je također i komponenta zemljopisne pripadnosti nesumnjivo veoma jaka) među članovima religiozne zajednice uz strogo poštivanje liturgijskih „ritmova“ i različitih stupnjeva slavlja.
Pitao sam se, stoga, hoće li također iz pera ove mlade hrvatske kompozitorice nastati ove izvjesnosti. Odgovor je bio pozitivan, počevši od prvih taktova koji pokazuju živahnost u obradi kontrapunktskog tkiva – nikad opterećenog pretjeranim istraživanjem umjetnosti – kao što je ono harmoničko i ono čisto melodičko, koji se pojavljuju u patosu Ordinarium Missae, i takvu prirodnost koja čini bez utjecaja moju sposobnost razumijevanja jezika kao što je hrvatski. Također bih rekao, i to ne da bih stavio naglasak na blagost tog idioma kad se primjeni na liturgijsku kompoziciju, da anagrafska komponenta ove živahne Mise za četri glasa igra značajnu ulogu. Nalazimo se zaista, pred poetikom aktivnog subjekta koja predstavlja dvije osobine koje se u Italiji nažalost, još bore za afirmaciju u polju liturgijske glazbe: ono nešto mladenačko i ženstveno zaodjenuto tako važnom odgovornošću.
Od jedne imamo nedvojbene tragove u vještoj obradi visokih glasova (točnije, onih ženskih), uvijek u prvom planu: značajna je, na primjer, činjenica da Kyrie (Gospodine, smiluj se) u Misi započinje s tri zaziva (Gospodine, Kriste, Gospodine) upravo s temama koje intonoiraju visoki glasovi. Od druge, hrabrost uvođenja, u religiozni vrt harmoničkih navoda tradicionalnog tiska (ali koji zbog toga nisu tromi) ponekog hrabrog disonantnog poteza kistom, iako obuzdanog skromnošću i balgošću, kao u slučaju lijepe igre laganih svijetlo-tamnih poteza koja karakterizira Agnus Dei (Jaganjče) od prvih taktova a koja zatim dominira trima zazivima preko čeznutljivog melodijsko-harmoničkog diferenciranja iste tematske ćelije. U Gloriji (Slava), da bi se odlučila za bitno izotermički prelaz, Tomašić je u stanju slijediti – s lucidnošću dostojnom kompozitora dugog iskustva – brojne promjenljivosti teksta: od raskošnog hvalospjeva, do patnje, do eksplozije hvale koja karakterizira zadnje stavke. Hosana koju izvode muški glasovi u stavku Sanctus (Sveti) i koja predstavlja kontrast stavku Benediktus (Blagoslovljen) kojeg izvode visoki glasovi sa željom da se zadrži stilski regisitar ove lijepe Mise u apanaži vješte škole. Dodajem na kraju da krila iskrene odanosti liturgiji mogu nositi mnoge od onih osoba koje svojim zalaganjem u glazbenoj domeni sudjeluju u obredu kojem daju odgovarajuće svjetlo.

 

Autorica Mandica Tomašić je profesor glazbe i skladateljica koja nam ovom izložbom predstavlja svoje radove iz posljednje svoje stvaralačke faze.

Ljubav kao vazdanazočni pokretač i izvor svega najzaslužnija je za ovu izložbu, upravo je ljubav vodila autoricu u njenom stvaranju, slaganju mozaika prekrasnih uhvaćenih trenutaka ljepote i života koji nas okružuje. Zato nije ni slučajan naslov ove izložbe Dar Božje prirode – posežući za komadićima te prirode, svježe ubranim cvjetovima autorica ih slažući u originalne, koloristički raskošne kolažne kompozicije pretvara u zaustavljenu ljepotu koja se u sveukupnom svom bogatsvu nudi promatračevom oku. Njene kompozicije imaginacijom i radosti stvaranja vođene postaju u toj kreativnoj preobrazbi prepoznatljivi likovi Bogorodice, mladenaca, pauna ili ptice, a najčešće su to prikazi mrtve prirode – vaza sa cvijećem svjedočeći tako u konačnici duboku zahvalnost Stvoritelju za svu ljepotu i radost koja nam je dana.

Autorica je potvrdila svoju stvaralačku energiju koja se ovom izložbom realizirala također u komponiranju drugim medijem – jezikom likovnosti i bogatim koloritom, a rezultat su kolažne kompozicije koje nas radosno pozdravljaju sa zidova svjedočeći ljepotu življenja koju često zaboravljamo u svakodnevnoj egzistencijalističkoj trci s vremenom koje nas baš uvijek pobjeđuje.

Svijest da smo trajno obogaćeni radošću susreta s prirodom koju nam Bog svakodnevno nudi i poklanja na svoj način svestranog kompozitora uz večeras predstavljene kolažne kompozicije autorica je izrazila i stihovima koji su sukus njenog umjetničkog izraza i u poeziji i u glazbi i likovnom slikarskom izrazu.

 

Odsjaj neba, plavog svoda,

I čudesni miris bora.

Na iglici kap se zlati.

O čovječe, jednom shvati

Čija ljubav sve to prati.

U trenutku moja duša

Sve ljepote vjerno kuša.

Ta priroda Bogom dana,

Čovjeku je na čuvanje

Iz Ljubavi darovana.

(iz pjesme Dar prirode) I u ime tog prekrasnog dara Ljubavi koju nam Svevišnji daruje ja pozdravljajući sve Vas večeras u ovom lijepom prostoru Svete Klare s radošću otvaram izložbu Dar Božje prirode.